Bageri na Brodarskom
U relativno kratkom razdoblju od 11 godina, nakon II svj. rata, osnovana su u Hrvatskoj tri vrhunska znanstvena instituta.
1950. osnovan je Institut Ruđer Bošković.
1958. svečano je otvoren Brodarski institut, koji je formalno osnovan deset godina ranije.
1961. osnovan je Imunološki zavod u današnjem obliku, kao nasljednik “Kraljevskog zemaljskog zavoda za proizvodnju animalnog cjepiva protiv boginja” osnovanog još krajem XIX stoljeća, točnije 1893.
O poziciji i ugledu institucija, pa i o načinima motiviranja znanstvenika da se u njima zaposle i razvijaju, puno govori i njihova arhitektura. Zelenilo, uređeni parkovi, šetnice i idilično okruženje svih triju institucija, dviju na sjeveru grada — Imunološkog na Šalati, “Ruđera” na Bijeničkoj — i Brodarskog instituta u današnjem Novom Zagrebu, paralela su, iz pedesetih godina prošlog stoljeća, današnjim “high tech” uredima tehnoloških kompanija, najbolje utjelovljene u čuvenom “Googleplexu”.
Znanstvenicima tih generacija otvorena su zelena prostranstva i šetnice među kojima su postavljene skulpture vrhunskih umjetnika, poput Meštrovićevog Tesle i Ruđera na “Ruđeru”. Skulpture su bile Meštrovićev poklon institutu 1956., desetljećima su bile njegov zaštitni znak i izričita volja autora bila je da tu trajno i ostanu. Trebalo je proći pedeset godina od njihovog postavljanja da bi se 2006. gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, dosjetio kako bi bilo lijepo demonstrirati svoju moć, primitivizam i svemirski neukus upravo na Meštrovićevom djelu. U sitne jutarnje sate, poput tata, naš je Milan poslao kamion po Teslin spomenik kako bi ga preselio u centar grada, na par koraka od Tesline ulice, jer doista treba biti kulturan i sofisticiran i zaključiti da Tesla najbolje stoji “kod Tesline”. Prosvjedi i peticija pet stotina “Ruđerovaca” vrijedili su barem toliko da nekoliko godina kasnije gradonačelnik, u svom klasičnom zlatoustom stilu, kaže da će “učiniti sve što može da se spomenik vrati Institutu”. Spomenik je, naravno, i dalje tamo gdje ga je gradonačelnik pod okriljem noći izmjestio.
Od tri instituta koji su osnovani i svoje “zlatne godine”, svjetski ugled i ogroman doprinos domaćoj industriji proživljavali za vrijeme “komunističkog mraka”, pod budnim okom tadašnjih “vlastodržaca”, dva su nakon osamostaljivanja Hrvatske — propala. Jedna vlada za drugom — malo više (vremenski) HDZ-ove, malo manje SDP-ove, pobrinule su se da Imunološki zavod i Brodarski institut usahnu, polagano umirući u agoniji. Političari su pritom imali snažnu podršku masovnih medija, koji su sudbine dviju institucija žustro i aktivno — uz malobrojne i pohvalne iznimke — ignorirale, budući da su teme previše bolne i kompleksne i ne pretjerano pogodne za skupljanje klikova i lajkova.
U 26 godina hrvatske samostalnosti, teško se prisjetiti i jednog instituta kojega su planski osmislili, osnovali, financirali i pokrenuli političari novog doba, konačno oslobođeni jarma mrske zajedničke države, u suradnji s genijalnim umovima HAZU, a da bi bio, recimo, do koljena Brodarskom, IRB-u ili Imunološkom.
Pisalo se o Imunološkom, doduše, itekako — ali tek dugo godina nakon što je zapravo postao “dead man walking”. Vlatko Silobrčić, ravnatelj Imunološkog zavoda u ranim i srednjim devedesetima pisao je još tada uzastopna pisma upozorenja i molbe da se Vlada (još tada!) angažira i konačno prema Zavodu, financijski i politički, postavi kao odgovoran vlasnik. Kako je to završilo — vidimo danas.
Krenula je ovih dana po Fejsu još jedna diskusija o Imunološkom u koju se, u komentarima, uplela i sudbina Brodarskog, koji polako gasne i čiji preostali radnici više od pola godine nisu dobili plaću od svog vlasnika — države. Netko je spomenuo informaciju da su na prostor Instituta ušli bageri i da se počinje graditi stambena zgrada.
Ne budi lijen, u povratku biciklom s posla odlučio sam baciti pogled i vidjeti što je s tim. Iz Avenije V. Holjevca skrenuo sam u Aleju pomoraca, uz prostrani i zeleni — mada zapušteni — “campus” instituta. Alejom pomoraca, pa desno u Froudeovu, pa opet desno u Sortinu — ni traga bagerima niti radovima. Već pomislih — ajde, strašno je što propada Brodarski ali barem nije točno ovo s bagerima… Kadli dođem već do Avenue Malla a kad tamo, preko puta — točno to.
Bageri u Brodarskom!
Ograda je — doslovno — razvaljena i unutar kruga Instituta građevinski strojevi. Komad parcele potaracan….
Kroz parcelu u nastajanju može se slobodno ušetati u krug instituta. Tu ćemo vidjeti krasnu malu minijaturu, odličan podsjetnik na blistava vremena. Prototip ili model ili već nešto nekog plovila okružuju tri klupice — idealno za kontemplaciju znanstvenika uz pogled na rezultate marljivog rada i istraživanja.
Eto nam, dakle, kontrasta — više nego savršene ilustracije svih nedaća i problema oj junačke zemlje mile. Instituti i zavodi na kojima bi se trebali zapošljavati mladi znanstvenici krepavaju pod neizdrživim teretom nebrige “političkih lidera”. Vrijedno zemljište i atraktivne parcele osvajaju bageri upogonjeni stanogradnjom — jer za stanovima je, javljaju dnevne novine, “velika potražnja” i “rasprodani su i prije početka gradnje”. Znanstvenike, u koje se zaklinju svi političari redom, gradonačelnik Bandić misli zadržati tako da im, novcem poreznih obveznika, umjesto propalih instituta gradi — stanove u Podbrežju. Poznata je stvar, dakako, da znanstvenicima nije važno imaju li ili nemaju gdje raditi, važno je prije svega da imaju subvencionirane stanove. Ostvario se i davnašnji san hrvatskih građana o potrošačkom izobilju. Ne moramo više ići u Trst po krpice! Na onoj prvo slici gore lijepo se vidi blještavilo Avenue Malla… Nemojte me krivo shvatiti, redovito tamo i sam kupujem, ali ono — simbolika!
Ova fotka lopate bagera na praznoj parceli, s bujajućim zelenilom umirućeg Instituta u pozadini, za mene je idealna ilustracija cijele priče …
Možda bi — ipak! — moglo biti i neke koristi od cijelog ovog kupusa. Zagreb povremeno posjećuju grupe stranih MBA studenata kako bi bolje upoznali kulturu i poslovne običaje brdovitog Balkana. Osim obaveznog odlaska u Sv. Nedelju do Rimac Automobila trebalo bi u njihov posjet obavezno uključiti i obilazak ovog gradilišta na ruševinama znanosti.
Ameri, Britanci, Kinezi i budući manageri svih mogućih zemalja ovdje bi, u kompaktnom, efektnom i, kako to naš vrli premijer voli reći “atraktivnom” formatu mogli jasno, sažeto i koncizno shvatiti kako se točno odvija crony kapitalizam po post-željezno-zavjesnom obrascu.
A možda bi mogli opaliti i pokoji selfie.
