Nešto što si rekla
Jesen ’77.
Tek sam se vratio u grad nakon dvogodišnje obiteljske američke pečalbe. Tatu je poslalo u New York, išli smo naravno i mama i ja, preživjeli kaotični spektakl “bicentenniala” i vratili se u ljeto ’77 natrag u Zagreb, natrag na naš Zelenjak. Upisalo me u “sedmu đimnu” u Križanićevoj, druga Šuvarova generacija…
Sjećam se tih plakata po “reklamnim stupovima”, na Trgu Republike i po cijelom gradu. Šešir iz kojega kao da lije kiša, neke munje i gromovi ili već nešto. “Heavy Weather”, album nekog benda za kojega nisam prije čuo, bend se zove “Weather Report”.
Bio sam već pomalo senzibiliziran za jazz, tata je u svojoj kolekciji ploča imao solidnu količinu jazzera a još tamo u pečalbi smo se znali zaputiti na pokoji koncert ili festival. Još mi je u sjećanju vatrena crvena kosa Scarlet Rivera na jednom od tih jazz festivala u blizini New Yorka, to je ona violinistica koju svi dobro poznajemo sa Desire Bob Dylana ali to sad nije tema…
Znači jesen ’77 , vrijeme vani točno kao na tim plakatima. Mlad i zelen, pojma nisam imao o fusionu, o “Bitches’ Brew”, o tektonskim promjenama koje je u jazzu probijao Miles i njegova ekipa, od koje su tu pred nama, u maloj dvorani Doma Sportova bili neki glazbenici za koje ćemo tek puno, puno kasnije (barem ja) spoznati tko su i što su i koga smo imali privilegiju slušati te jeseni.
Dolazim dakle idući dan u školu, friško pristigli “novajlija” koji nije baš do kraja pohvatao odnose u škvadri ali iz dana u dan se sve bolje uklapa. Ispada da je jedan od prijatelja iz razreda, Ozren kojega svi zovu “Kanca” jer se preziva Kanceljak, bio na istom koncertu i da imamo oduševljenje za podijeliti. Zvuči možda banalno, ali kad si “novi”, kad si bio na koncertu koji te razvalio i kad imaš nekoga s kim možeš podijeliti radost… nije to mala stvar. Gledajući danas trideset i nešto godina unatrag, bio je to bez dvojbe, kako se to danas kaže “formativni” koncert.
Jaco, Wayne Shorter, Zawinul, Manolo Badrena i Alex Acuna priredili su nam pravu glazbenu svečanost — blago rečeno. Veliki hit “Heavy Weather” albuma bio je, dakako, “Birdland”, melodija koja je i dan danas prepoznatljiva mnogima, bez obzira slušaju li jazz ili ne.
Ali za mene — a svakako nisam jedini — skladba koja mi je najbliža srcu, i jedna od najdražih skladbi iz golemog jazz kataloga je “A Remark You Made”. Shorter, Jaco i Zawinul, njihova nezaboravna melodija, naravno uz pratnju Badrene i Acune …
Pohodili smo svi mi jazz fanovi proteklih godina, pa evo sad i desetljeća, puno koncerata, uživali i uživat ćemo još itekako u ljepoti glazbe. Mala dvorana Doma sportova u jesen ’77 ostaje, zauvijek, dio nas.
