Ross Perot — Teksašanin koji je stvorio industriju softvera

„I learned to drive on those
East Texas red clay back roads
And I mean to tell you my friends
They weren’t no easy roads“

Michelle Shocked: „Memories of East Texas“

Henry Ross Perot, kraće H. Ross Perot, većini poznat naprosto kao Ross Perot, nije ime koje će nešto značiti mlađahnim inženjerima, voditeljima projekata i dizajnerima u hrvatskim pa ni globalnim softverskim kompanijama i startupovima. Nabrijani freelanceri na TopTalu, digitalni nomadi koji na kraju svakog tjedna isporučuju rezultate sprintova pritom točajući nogice u hvarskom ili korčulanskom akvatoriju nemaju sliku Ross Perota na svom desktopu ili, recimo, noćnom ormariću. A možda bi ju mogli i imati.

Prije Bill Gatesa, prije Steve Jobsa, prije Larry Ellisona jedan je čovjek, zapravo, izmislio softverski biznis i softversku industriju kakvu danas poznajemo. Taj čovjek, Ross Perot, umro je nedavno, devetog srpnja 2019.

Velika većina Europljana i Azijata isto tako nije nikad čula za njega. Amerikancima je, međutim, prilično dobro poznato njegovo ime. Desetljećima nakon što je na softveru zaradio milijarde kandidirao se kao nezavisni kandidat u predsjedničkoj utrci u Sjedinjenim državama 1992. i osvojio fascinantnih 19% glasova birača.

Nas, međutim, više zanima što je radio i čime se bavio u IT biznisu. Perot je, dakle, ranih šezdesetih bio prodavač u IBM-u. Nije bio bilo kakav prodavač već prava pravcata zvijezda. Svoju godišnju kvotu ispunjavao je u svega nekoliko tjedana.

Važno je za priču o Ross Perotu razumjeti kako su se tada, u ta davna vremena, prodavala računala, ili bolje rečeno kako je funkcionirala tadašnja verzija naše industrije. Računala, zapravo, IBM nije prodavao već ih je u pravilu iznajmljivao za neku godišnju svotu. Ako ste bili korporacija ili neko vladino ministarstvo (nitko drugi si nije mogao priuštiti takvu investiciju) u cijeni računala dobivali ste i vojsku informatičara u bijelim kutama koji su ga instalirali, programirali, održavali i radili sve ostalo. Znači računalo, softver, ljudi u bijelim kutama — sve je to bio dio paketa kojega je vrlo, vrlo uspješno prodavao Perot.

Nakon nekog vremena obratio se menadžmentu IBM-a s prilično neobičnom idejom. „Ajmo odvojiti hardver od softvera. Kupcima ćemo zasebno ponuditi računala a zasebno aplikacije koje danas programiramo „u cijeni“, predložio je. Menadžment ga je glatko odbio, i nakon što su mu pokazali vrata vjerojatno su izvadili bocu viskija i cigare i počeli se dobro zafrkavati i smijati na račun Teksašana niskog rasta koji, doduše, dobro prodaje ali kakve su to sad pobogu bizarne ideje?

Perot je uredno dao otkaz na radno mjesto na kojemu je bio fantastično plaćen i unajmio ured u svom rodnom Dallasu u kojemu je smjestio sebe i svoj jedan jedini radni stol. Intervjue za posao s prvim kandidatima održavao je tako da su šetali (Perot i kandidat) gore-dole po pločnicima idiličnih predgrađa Dallasa, prave slike s razglednice tadašnje, poratne, optimistične i energetične Amerike.

Poslovni plan nove kompanije, koju je nazvao „Electronic Data Systems“ (EDS) — valjda je zvučalo nekako modernije od „International Business Machines“ — bio je jednostavan. Područje u kojemu je imao najviše iskustva bile su aplikacije u zdravstvu, ono što bismo danas zvali „Bolnički Informacijski Sustav“ odnosno BIS. Počeo je, kao prekaljeni prodavač, obilaziti bolnice širom Teksasa, pa i Amerike, u potrazi za prvim kupcem. Bio je vrlo, vrlo uporan i strpljiv. Pristupio je potencijalnim klijentima — deset, dvadeset, trideset, pedeset njih su mu pokazali izlazna vrata. Nakon toga i šezdeseti i sedamdeseti i sedamdeset i sedmi kupac ga je otpilio.

A onda je došao sedamdeset i osmi koji je prihvatio ponudu i kupio Perotov softver. Nekoliko godina kasnije, burne 1968., EDS je izašao na burzu. U roku od nekoliko dana početna cijena od šesnaest dolara narasla je deset puta, na sto šezdeset, i Ross Perot je jako dobro prošao. Šesnaest godina kasnije, 1984., General Motors je kupio većinski udio u EDS-u za 2.4 milijarde USD. U to vrijeme je Microsoft bio devet godina stara kompanija koju su još dvije godine dijelile od izlaska na burzu 1986. a Apple, osnovan ‘76., već je četiri godine bio na burzi.

Zanimljivo je da su se poslovni putevi Ross Perota i Steve Jobsa ukrstili. Legenda kaže da se Bill Gates obratio Perotu za investiciju kasnih sedamdesetih, da ga je Perot odbio i da je nakon toga požalio. Zato nije propustio priliku da investira u projekt kojega je Jobs pokrenuo nakon što su ga izbacili iz Applea — NeXT. Perot je kao prvi investitor uložio dvadeset milijuna dolara u Jobsovu novu kompaniju.

Pa eto — ako pišete ili prodajete softver, ako radite kao dizajnerica ili voditeljica projekata ili već netko u toj našoj rastućoj i dinamičnoj digitalnoj industriji — sjetite se ponekad Ross Perota, prodavača, poduzetnika, političara, filantropa, Teksašanina niskog rasta ali briljantnog uma, jednog od onih koji su položili kamen temeljac našoj industriji.

Technosceptic, cofounder @PerpetuumZg, @zipzg, columnist Mreza, Forbes Croatia...

Technosceptic, cofounder @PerpetuumZg, @zipzg, columnist Mreza, Forbes Croatia...